|
|
~ ~ Tvoj miris na meni još uvijek stoji, ne izlazi van,
. tvoje su ruke još uvijek na meni,tvoj dah osjećam..
. U tvome se oku sakrilo nebo, tvoje su usne pokrivene medom
Ni slutila nisam da toliko te volim, reci zašto, zašto toliko boli.. ~ ~
~ Sad pjesma mi je sve, tu skrijem se i opet vidim te..I opet tu si, kraj mene.. ~
~ Sa tobom su suze slađe nego sa drugim smijeh.. ~
♥ Da bar s leđa priđeš mi, pa mi oči zatvoriš, pa da čujem tvoje : "Aj pogodi tko je.."♥
| < | ožujak, 2012 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
♥ Manhattan ♥
♥ Serena ♥
♥ Dan♥
♥Nate♥
Jao, jao, jao.
Došla iz bolnice, drugi put u tri dana. A peti put u tri mjeseca. I svaki put je hitno, hitno, hitno.
Ah, uhvatilo me nešto. Neka glupa, tupa bol. Reći će doktori koji slučajno prolaze hodnicima da sam:
a) ili hipohondar- što nisam
b) ili sam si našla doktora nekog- što nisam
c) ili mi je dosadno pa eto.. Blizu mi je , pa malo radim dramu...
Nitko nije dao nikakvu dijagnozu, e taj dio je najgori. Nadam se da je samo mišić, trbušni zid.. Da sam ga nekako razmrdala. Ali da bar znaš šta je... Ali ne znaš.
Kako vam to kod mene inače izgleda;
npr. NOĆ prije snimanja na Brijunima ; samo da dobijete dojam;
Legla u krevet, idem se ja kao fino naspavat, treba sutra putovati, srediti se, biti super raspoložen, popričati sa svima...
Kad ono, oko ponoći meni muka, zlo... Probam ja to izignorirati, al ne ide... I tako sam trpila do 5 ujutro, kad više nisam imala kapi tekućine u sebi. Uletavam ja u Hitnu, već s vrata vičem da imaju 3 sata da me dovedu u red. Tako je i bilo. Sreća, znamo se, pa kad me vide, sve im je jasno. Dvije infuzije, dvije injekcije i u 9.00h sam se već pakirala, auto me čekao pod kućom i krenuli smo.
Tu večer, ljudi kad su gledali. mogli su bez problema misliti, lako njoj; Dođe, slika se,odradi to,putuje... Da, lijep je to dio, ali toliko toga je iza onoga što ne vide ljudi...
Ne znaju koliko je tu truda i odricanja. Vidi se samo onaj lijepi, na prvi pogled lagani život. A ne, ne, prevarili biste se. I ovaj put, kao i svaki, imam najkraće moguće vrijeme da se dovedem u normalu.
Bila je još jedna gadna situacija, prije godinu mislim , . Mislila sam da ću se srušiti usred snimanja. Cijeli dan je trajala proba, ja sam od ranog jutra bila kod doktora, isto spašavanje po hitnom postupku, pao mi je imunitet skroz, smršavila sam u toj fazi sigurno nekih 5 kila... Nisam uopće mogla hodati, temperatura 39...
Tko bi rekao u kojem sam stanju bila? Tko bi rekao da mi se vrtilo, da nisam znala kako se zovem? Čak ni ja ne bi sada kad gledam. Tako Vam je to. Upali se kamera i moraš biti dobro.
Tako vam je to i kada radite u funkciji drugih i kad ste ovisnik o adrenalinu...Bar mislim.
A ubrzo idem se probati odmoriti. San spašava. Možda sutra bude bolje.
Laku noć!
Bok svima!
Nisam se dugo javljala, ali čekala sam trenutak da posložim neke stvari i eto me! Hvala onima koji su bili tu, iako mene nije bilo...
U zadnje vrijeme sve se više susrećem sa temama ovisnosti žena o muškarcima, nemogućnostima da imaju izbora, činjenicom da ipak muškarci vladaju svijetom. Nakon ovog teksta, ako se i nađe pokoji uvrijeđeni muškarac na konstataciju da uz sve gore nabrojeno su žene izdržljivije i psihički jače od njih, ništa strašno. Navikli smo :) Bog ženama možda nije dao tu vrstu snage za rad u kamenolomu, na baušteli i na ostalim fizičkim poslovima, ali im je dao snagu koju samo one mogu imati.
Nose u sebi dijete 9 mjeseci, u sebi stvaraju život, prolaze kroz raznorazne promjene i faze nezadovoljstva samima sobom, prestaju živjeti za sebe, a počinju za to dijete i svoju buduću obitelj. I to je jedino vrijeme kad se trebaš nekome ili nečemu podrediti.
Mi imamo taj senzibilitet i naglašenu emotivnost i to treba usmjeriti u prave stvari. Žao mi je što smo toliko malo međusobno povezane, što tako malo jedna drugoj čuvamo leđa. U trenutku kad se prestanemo doživljavati kao prijetnju, to ćemo si i prestati biti. Sami smo stvorili svijet u kojem živimo i na koji se, na kraju krajeva žalimo.
Kad bi svatko od nas stvarao svoje okruženje i manje se povodio za svim mogućim boleštinama današnjeg života, sve bi bilo puno jednostavnije i bolje. Izborile smo se za neki vid «ravnopravnosti spolova». Da, to se službeno tako zove, ali patrijarhat, uloga muškarca u kući i na poslu još je uvijek u korjenima više-manje svih naroda i mentaliteta.
Žene koje su neovisne, koje imaju svoj posao u kojem su se uspjele izrealizirati i jasnu sliku o tome koliko vrijede, sigurno imaju bolje i uspješnije brakove. Ne žive u funkciji svog muža, svatko ima svoj život, obaveze, posao, a međusobno poštovanje, ljubav i djeca su ta koja ih povezuju i održavaju zajedno. Znam da se prije drukčije živjelo, ali to su sve bile neke umjetno stvorene norme, neke formalnosti koje su se trebale ispunjavati.
Takvih primjera i danas ima puno više od onih na koje ja pokušavam staviti naglasak. Znam ih nekoliko gdje bi one otišle da mogu, ali ne mogu jer nemaju ništa samo svoje. Problem je u tome što se u suprotnom stvara ovisnički odnos. A ovisnost je najgora stvar koja se može dogoditi pogotovo jednoj mladoj curi koja još k tome radi na svom obrazovanju, na sebi, na tome da stoji na svojim nogama.
Zato drage cure, uzdajte se u se i u svoje kljuse pa nikad u nikome nećete tražiti svog «spasitelja», bit ćete dobre i dovoljne same sebi, a onda muškarac koji dođe, cijenit će vas, paziti kakav će biti prema vama, jer će znati da imate izbora: ostati ili otići. I jedino što će vas povezivati je dobar odnos i ljubav, a ne potreba da vam ublaži rane koje imate. Imamo ih svi, ali one će zacijeliti samo kad same sebi postanemo jako važne.
Volim Vas.
Naučiti disati isti zrak s nekim, biti spreman na tisuće malih i velikih kompromisa i uspjeti prijeći preko stvari koje su vas koštale vremena i suza, nije jednostavno. Nekima ta sposobnost dođe s iskustvom, nekima s godinama i neprospavanim noćima, a nekima nikad ni ne postane jasno da je ljubav rezultat dobre procjene, žrtve i ulaganja.
Znam samo da bez grešaka ne možeš uspjeti u svojim ciljevima i da su najjednostavnije stvari najteže. Apsolutna sreća ne postoji, ona te samo ponekad posjeti i podsjeti da su svi teški trenuci vrijedni sekunde, minute ili sata kad si je osjetio.
Ako tvoje srce kuca za nečiji osmijeh, sreću i zagrljaj, onda svaki dan ima više smisla.
Jedino ljubavi nikada ne dobijemo koliko želimo... ali i jedino što ne dajemo dovoljno je ljubav.
Ja možda nisam prava osoba koja može potvrditi ovu teoriju svojim ljubavnim životom, ali vjerujem da pravu ljubav svatko može prepoznati, a kasnije je samo na nama što ćemo s njom...
Nije uvijek lako biti sam sebi dovoljan i sretan s ostalim stvarima koje imaš. A ljubav... ona dođe kad- tad. O njoj se ne priča, ne planira se, ona se događa.
Onaj koji voli, vjeruje i u nemoguće...
Opsjednuta sam tom novom Ninom pjesmom...
Bok svima!
Evo i mene, nakon nekog vremena.. Sad moram pregledat i vaše blogove, aaaa jedva čekaam!!
Hvala Bogu, petak je!! Opet živim za njega..
Ovaj tjedan mi i nije bio posebno zanimljiv.. Ovako, prvo sam u utorak otišla na kavu s jednim dečkom, bila sam prisiljena od strane prijateljica i svih ostalih, a i nisam imala ništa pametnije radit. I tako. Nije baš završilo slavno. Al dobro, nisam previše ni očekivala, na početku sam mu naglasila da je to prijateljski ii ništa više. Al ništa pak ni od prijatelja, previše smo različiti, različito razmišljamo, radimo, ponašamo.. Iako bi netko možda rekao da se suprotnosti privlače, al u ovom slučaju to definitivno nije istina.
Zatim sam bila maalo bolesna, odnosno pojela sam nešto krivo. Ali kako sam ja nemirnog duha, nisam mogla sjedit u kući. Sreća što moji nisu bili doma, jer da jesu sigurno me ne bi ni pustili. Sinoć sam se fino sredila i otišla van s ovim prijateljicama koje ne viđam često, jer žive u drugom gradu. Aali smo se fino ispričale. Ne daj Bože da je netko čuo o čemu smo brbljale. Ajme, ajme! Iako sam bila malo blijeda, i ne 100 % svoja, to nam nije smetalo i super smo se provele. Haha, i da. Ja se povodim onom : Klin se klinom izbija! Haha, pa sam
Pojela upravo ono od čega sam se otrovala, Da, da. Znam da je to bio pametan potez, al poslije mi ništa. Reklo bi se da sam od tog i ozdravila, Čudno.
***
Ovaj tjedan sam ponovno po školskim hodnicima. Sad trebam počet i učit.
No, uglavnom, primjetila sam jednog dečka do mog razreda. Mislim, i dosad sam ga znala, al sad mi je odjednom non-stop u glavi. Ne znam. Možda se zaljbljujem, al sama sebi ne želim priznat, aa tek nekome drugom, Još ni najboljoj prijateljici nisam rekla. HAHA, još ništa od toga, GLEDAMO SE PO HODNICIMA!! Hahah, sreća što je razred do mog. Samo ima jedan problem, mislim da je niži od mene. Aaa, što nisam maalo niža. Al dečko stvarno ima ono nešto. Al ajde, ne želim uopće pričat o ovome, vjerojatno želim sve zanijekat..
Tako da dosta više o tome. Želim vam ugodan vikend i budite mi dobri..
Voli vas vaša Jelena!
Hello!
Svima zelim sve najbolje u Novooj,, I ,da puno hvala svima na lijepim čestitkama..
U Novu sam usla, ne ptiatajte kako,moolim vas!! Haha, samo cu vam to rec!
Bez obzira na to, valjda ostatak godine nece biti bas takav... 
Ja na Novu godinu gledam kao novi početak, dakle sve što nismo uspjela ostvariti u prošloj, želim u ovoj! Nemam
neku posebnu odluku, ali naaravno imam mnoogoo želja, naravno skromnih,haha..
vjerujem da su u ostvarivanju želja potrebni samo čvrsta želja, odlučnost te vjera u sebe. Bez toga ne može.
A još bi, kao bitnu činjenicu izdvojila i dječji duh, jer nema ničeg ljepšeg od toga,ii zauvijek želim ostati kakva
sam sad, Istina,nisam više dijete,ali još se u nekim stvarima tako osjecam. Još nisam prestala gledati crtiće, (vjerojatno neću nikad).
E sad,2011. i nije bila baš neka godina po mom ukusu. Zapravo prilično dosadna. Jedino dobro u svemu je provod s prijateljima, nekim, dobro zapravo pravom prijateljicom smatram samo jednu curu, koja mi je kao sestra, a ove druge,
hmm ne znam sto bih rekla, s njima mi je super i sve, uvijek se zabavljamo, ali vecinom sa mnom tracaju ove neke
cure koje gotovo nitko ne podnosi, aa s njima su u razredu extra, i uvijek neka srca na fejsu, ovo ono. To mi definitivno ide na zivce!!! Dobro, ovo sad nije imalo nikakve veze,al nekako sam to morala spomenut.
A što se tiče ljubavi, tuu godina definitvno nije bila ok prema meni, Al dobro, ne mogu se ni ja žalit toliko, uvijek
mi je na prvom mjesto bilo nešto drugo, ili škola ili prijatelji, a i da budem iskrena, nisam bila bas zainteresirana ni za
koga posebno. Al dobro, možda je tako i bolje kad vidim svoje frendice očajne zbog ljubavi, ali lijep je osjecaj znati da
imas nekog, koga mozes nazvat u bilo koje doba dana/noći i znas da ce ti se javiti, dakako uvijek biti uz tebe. Ne znam, možda se i meni po tom pitanju posreći u ovoj godini!
Jos jednom, sve najbolje i najluđe od srca! Voolim vas sve!!
Evo, prije svega svima koji ovo čitaju želim sretan i blagoslovljen Božić!
Eh, nadam se da se ovih dana svi ne osjecate kao da ste u drugom stanju, hah kao ja.. 
Iii tako, nadam se da ste se druzili s obiteljima,da ste uzivali..
E sad.. Da počnem.. Ja sam ovdje nova, ajmo rec. To je djelomicno tocno, imala sam prije ovdje blog, alii nekad jako davno.. Ponovno otvaram stranicu, nadam se da cete citati... Hehe i da nece biti baš prenaporan.
Ovih dana, i nisam bas imala osjecaj da je već Božić.. Samo skola,skola, kako sam ja streber, haha sve je to trebalo bit na svom mjestu.. Uff, al sve sam ja to nadoknadila.. Juceer cijeli dan s rodjacima, uvijek neka zezancijai smjeh, i onda se svi sastanemo. I ona atmosfera božićnaa, e to je život! Kad na svačijem licu vidiš onaj neki poseban sjaj i zadovoljstvo. To Božić i predstavlja, a ne darovi i materijalno, Haha, iako meni i nije bas mrsko kad se ujutro probudim i ispod bora nađem neku sitnicu.. Kad bi Božič barem bio češće, eeh.. Definitivno obožavam taj dan.. Eh još kad bi doživjela bijel Božić.Inače, nisam jos imala priliku to doživit.. Zavidim svima vama kojima je bijeli Božić uobičajen.!!
Eeh tako ,jos da je i u ljubavi imat srece. A, morala sam se dotaknut i ove teme. Tu sam zbilja zakržljala, itekaako Nemam neki poseban interes za nekog određenog, već više njih. I onda shvatim da tako nisam ni na čemu. Kad bi ja znala sto zelim, ne bi bilo problema. Al dobro, sad sam samo natuknula U sljedecim postovima ocekujte opsirnije i odredjenu temu. Ovako sam samo pisala inace, pa mozda vam se i nije svidio! 
Al uglavnom, to vam je za sada to. A vi, oni koji ćete posjećivati ovaj blog i ostavljati svoje, ne sumnjam, detaljne i raskošne komentare, apsolutno ste dobrodošli i slobodno si dajte oduška. Neće se brisati provokacije koji će neki od vas pisati osim ako nije na štetu dječice koja će u orgniziranin skupinama dolaziti na blog nego ćemo ostavljati da se sve vidi. A pohvale? To uvijek. Svi mi to volimo.
To sljedeceg puta, vasa blogerica Jelena!! Pusaaaaa
